Da postoji konačni element koji bi bio optimalan izbor za sve vrste naponskih stanja, za sve vrste materijalnih modela i računske šeme, ostali konačni elementi potonuli bi u zaborav. Budući da to nije slučaj, prilikom generisanja numeričkog modela korisnik se suočava sa izborom vrste konačnog elementa. Najčešća pitanja koja sebi mora da postavi su:
- Da li je analiza problema sa kontaktima važan segment numeričkog modela?
- Da li materijalni model pokazuje nestišljivo ponašanje?
- Da li u simulaciji preovladava naprezanje i naprezanje pri savijanju?
- Da li je geometrija složena ili jednostavna?
- Da li je deo male debljine?
- Da li će numerički generisana mreža biti značajno deformisana tokom simulacije?
- Da li je problem koji se rešava statički ili dinamički i koja šema proračuna stoji iza rešavanja problema?

Tabela u nastavku daje savete o tome kako bez detaljne analize odabrati najprikladniji konačni element za određenu vrstu problema.
Vrsta problema ili karakteristike simulacije | Najprikladniji element | Treba izbegavati | |
1. | Analiza problema sa kontaktima | Konačni elementi prvog reda | Konačne elemente drugog reda sa diskretizacijom „node to surface“ |
2. | Savijanje u kombinaciji sa kontaktom | Nekompatibilni elementi (eng. Incompatible), ili elementi prvog reda sa dovoljnim brojem elemenata po debljini | Elemente prvog reda sa potpunom integracijom i element drugog reda sa diskretizacijom „node to surface“ |
3. | Deformaciono stanje naprezanja pri savijanju bez kontakata | Konačni elementi drugog (ili višeg) reda | Elemente prvog reda sa potpunom integracijom |
4. | Detaljno izračunavanje koncentracije napona | Konačni elementi drugog (ili višeg) reda | Elemente prvog reda |
5. | Pojava velikih plastičnih deformacija (>10%) ili gotovo nestišljiv materijalni model (n>0.475) | Elementi prvog reda ili elementi drugog reda sa smanjenom integracijom | Elemente drugog reda sa potpunom integracijom |
6. | Nestišljiv materijalni model (npr. za gumu), gde je n> 0,475 | Hibridni konačni elementi, ako se očekuju velike deformacije – hibridni elementi prvog reda | |
7. | Simulacija masovne transformacije (očekivano izobličenje mreže) | Elementi prvog reda sa redukovanom integracijom | Elemente drugog (ili višeg) reda |
8. | Zahtevna geometrija linearni je elastični materijal, kad su kontaktni naponi nebitni | Elementi drugog reda su najoptimalniji izbor za tetraedar drugog reda, ako je umrežavanje zahtevno | |
9. | Zahtevna geometrija i nelinearni materijal ili je važan tačan proračun kontaktnih napona | Heksaedri (ili „Brick“) elementi prvog reda su najoptimalniji. Ako je umrežavanje prezahtevno, koristimo tetraedre drugog reda („improved surface visualisation in surface-to-surface“ diskretizacija kontakta) | |
10. | Proračun prirodnih frekvencija ili modalna dinamika | Elementi drugog reda | |
11. | Eksplicitna nelinearna dinamika (npr. crash test) | Elementi prvog reda | Elemente drugog odnosno višeg reda |
Naravno, svaki od 11 gore navedenih saveta ima u pozadini teorijske razloge, ali o tome neki drugi put…
Piše: doc. dr Marko Vrh, CADCAM Lab